Tvrdoća vode i kamenac

Vrijeme je da započnemo jednu temu koja je mnogima nedovoljno poznata, a to je mineralni sastav vode, odnosno kamenac koji ta voda otpušta prilikom hlapljenja te pri visokim temperaturama.

Započnimo s kemijskim karakteristikama vode. Voda je dobro otapalo i stoga u prirodnoj vodi uvijek ima otopljenih tvari. Vrsta i količina otopljenih mineralnih tvari ovisi o kemijskom sastavu tla i njegovim geofizikalnim osobinama.

Voda je tvrđa ili mekša u najvećoj mjeri ovisno o sadržaju iona karbonata i hidrogenkarbonata koji se povezuju s ionima kalcijevih i magnezijevih soli.

Ukupna tvrdoća vode uključuje karbonatnu i nekarbonatnu tvrdoću, odnosno sve kalcijeve i magnezijeve soli koje su vezane na karbonate, hidrogenkarbonate, sulfate, kloride, nitrate i silikate. 

Izražena je najčešće u njemačkim stupnjevima °nj ili °dH  prema sljedećoj procjeni: 

•                     vrlo meka voda:             < 4 °dH

•                     meka voda:                  4 -  8 °dH

•                     srednje tvrda voda:    9 - 18 °dH

•                     tvrda voda:                 18 -25 °dH

•                     vrlo tvrda voda:             > 25 °dH 

S obzirom na krški sastav tla vode u priobalju su uglavnom srednje tvrde do tvrde, tako i na otoku Krku tvrdoća vode u podzemlju iznosi od 9° - 18°.

Kod zagrijavanja vode, izlučuju se mineralne tvari kao vodeni kamenac, što je najizraženije na dnu posude kao bijeli talog prilikom prokuhavanja i na grijačima kućnih aparata (npr.bojleri za toplu vodu) te na cijevima kućne instalacije.

Promjenom tlaka u sustavu može doći do ljuštenja vodenog kamenca sa stijenki cijevi ili grijača, što potrošač primijeti na mrežici slavine kao pijesak ili ljuskice.

Što možete učiniti?

Za početak, do izdvajanja minerala u obliku kamenca dolazi na temperaturama višim od 70 stupnjeva celzija, pa se tako dio štete može spriječiti podešavanjem nižih temperatura u sustavima zagrijavanja. Moderni sustavi centralnog grijanja (npr. podno grijanje) funkcioniraju, ponekad i jedino, na temperaturama nižim od toga, što ih čini sigurnima od izdvajanja kamenca, dok je bojlere dovoljno namjestiti na temperature koje ne prelaze tu razinu.

Kuhinjske i kupaonske površine lako se očiste od izdvojenog kamenca, u čemu pomažu raznovrsna sredstva za čišćenje, ali nastanak ovakvih mrlja može se spriječiti na način da se svaki trag vode prebriše krpom prije nego što se osuši.

Ključno je i održavanje instalacija, kao i njihova redovita kontrola, kako bi se spriječili kvarovi. Uvijek je bolje spriječiti nego liječiti.

Može li se kamenac izdvojiti iz vode prije nego što ta voda krene prema potrošačima?

Znanost je došla do mogućih rješenja. No kao što je i uvijek slučaj, implementacija takvih sustava iziskuje dodatna istraživanja i ulaganja. Iako ne možemo spriječiti nastanak kamenca, možemo vas savjetovati o metodama sprječavanja štete nastale od izdvojenog kamenca.